Prateći zbivanja tijekom makarskog Marendina 2009. kao objektivni promatrač moram naglasiti kako je riječ o vrijednom događanju kojega ste svi vi, koji ste u njemu sudjelovali, vrlo uspješno realizirali. Grad Makarska se naknadno uključio kao pokrovitelj i sponzor upravo zato što je Marendin prepoznat kao kvalitetan projekt i jedno od najuspješnih događanja posljednjih godina u našem gradu. Ideju u budućnosti treba još kvalitetnije razraditi i uvjeren sam da će Marendin postati zaštitnim znakom Makarske.
Nakon gotovo tri mjeseca tijekom kojih je održano dvanaest kužinavanja u kojima su sudjelovali natjecatelji ekipa Lučica i Briškula, u subotu 18. travnja, u spektakularnoj završnici saznali smo tko je pobjednik. Prvi pobjednik Makarskog marendina je Dragan Puharić koji je tu titulu zaslužio brudetom s palentom ispred Rude Vekića čiji je fažol sa suhim mesom zaostao tek za dlaku
Ma kako otrcano zvučalo, treba kazati kako je nastup Vjeke Josipovića Špice, kao pretposljednjeg natjecatelja na Marendinu bio događaj za pamćenje. Nije Vjeko preuzeo vodstvo u svojoj ekipi što se ocjene za spizu tiče, no kada bismo ocjenjivali samu atmosferu u konobi, tada bi priča bila drugačija
Frane Srzić Kilešić se, kao drugi natjecatelj ekipe Briškula, predstavio svojim goveđim gulašom kojega su ostali natjecatelji ocijenili s 4,1. Slušajući komentare onih koji su probali njegov gulaš s krumpirima, stekao se dojam kako će ocjena biti puno veća, ipak, rezultat ocjenjivanja je pokazao kako su Franine najave o sigurnom ulasku u završnicu bile račun bez krčmara. Bez obzira na to ostaje tvrdnja većine da je Frane pripremio vrlo dobro jelo, a o tome su svjedočili i prazni, čak i pomazani, tanjuri.
Dragan je crnim rižotom započeo kužinavanje ekipe Briškula, a članovi Lučice uživaju u minulom radu očekujući konačan ishod. Kao i uvijek do sad atmosfera je bila kakva se samo poželjeti može, a prave nas fešte tek očekuju. Šesti je marendin pokazao koliko je dobro cijela zamisao prihvaćena, a tko će biti drugi kuhar u završnici vidjet ćemo uskoro
Rudo Vekić skuhao je dropčić, dobio najvišu ocjenu do sada, 4,75, postao pobjednikom svoje ekipe i izborio završnicu! U atmosferi koja će se dugo pamtiti i o kojoj će se dugo pričati, svi natjecatelji, ali i brojni gosti te prijatelji Marendina nadmašili su sami sebe, no o tome nešto kasnije. Nastupom Rude Vekića, posljednjeg natjecatelja ekipe Lučica, amatersko kulinarsko natjecanje Marendin 2009. dobilo je prvog finalistu i stiglo do polovice puta prema završnici, a sada nastupa ekipa Briškula.
Marendin ide dalja i ako je suditi po posljednjem, ali i odjecima prethodnih, sve bolje i bolje. Svemir Beus preuzeo je vodstvo u ekipi Lučica, a posljednji natjecatelj ekipe Rudo Vekić pripremom dropčića ima tešku zadaću dostizanja visoke ocjene za cripnju
Trećim kužinavanjem na Marendinu 2009. približili smo se završnici predstavljanja kulinarskih vještina natjecatelja ekipe Lučica. Nakon Begova rižota i jučerašnje Svemirove cripnje, Rudo Vekić nastupit će sa dropčićima i tada ćemo znati tko je prvi finalist ovog malog natjecanja. Slijedi predstavljanje i kužinavanje koje će nam ponuditi natjecatelji ekipe Briškula, a poznavajući ih, u dobru zabavu i spizu uopće ne treba sumnjati.
Drugo po redu događanje makarskog Marendina održano 17. veljače ponudilo je zaista sjajne tripice Damira Grabnera, ali i nezaboravnu atmosferu prepunu pjesme i veselja. Konoba Kalalarga na trenutke je bila pretijesna za sve koji su se htjeli pridružiti makarskim kuharima amaterima čije je kulinarsko umijeće na visokoj razini
Velimir Leško Vele svojom je venecijanom “probio led” i na najbolji mogući način otvorio prvo amatersko natjecanje u kužinavanju Marendin 2009. Teško je kazati što je bilo bolje 9. veljače u konobi Kalalarga, spiza ili atmosfera što su je stvorili sami natjecatelji i brojni gosti. Prvo kužinavanje u potpunosti je opravdalo očekivanja organizatora i sponzora, ali i samih natjecatelja kojima zaista treba čestitati na fešti koju su nam priredili. Netko je kazao:- To je to. To je ono naše, naša dalmatinska spiza i pisma, ono što nam sve češće i više nedostaje.
Marendin 2009. 
Prateći zbivanja tijekom makarskog Marendina 2009. kao objektivni promatrač moram naglasiti kako je riječ o vrijednom događanju kojega ste svi vi, koji ste u njemu sudjelovali, vrlo uspješno realizirali. Grad Makarska se naknadno uključio kao pokrovitelj i sponzor upravo zato što je Marendin prepoznat kao kvalitetan projekt i jedno od najuspješnih događanja posljednjih godina u našem gradu. Ideju u budućnosti treba još kvalitetnije razraditi i uvjeren sam da će Marendin postati zaštitnim znakom Makarske. 
Nakon gotovo tri mjeseca tijekom kojih je održano dvanaest kužinavanja u kojima su sudjelovali natjecatelji ekipa Lučica i Briškula, u subotu 18. travnja, u spektakularnoj završnici saznali smo tko je pobjednik. Prvi pobjednik Makarskog marendina je Dragan Puharić koji je tu titulu zaslužio brudetom s palentom ispred Rude Vekića čiji je fažol sa suhim mesom zaostao tek za dlaku 
Ma kako otrcano zvučalo, treba kazati kako je nastup Vjeke Josipovića Špice, kao pretposljednjeg natjecatelja na Marendinu bio događaj za pamćenje. Nije Vjeko preuzeo vodstvo u svojoj ekipi što se ocjene za spizu tiče, no kada bismo ocjenjivali samu atmosferu u konobi, tada bi priča bila drugačija
Frane Srzić Kilešić se, kao drugi natjecatelj ekipe Briškula, predstavio svojim goveđim gulašom kojega su ostali natjecatelji ocijenili s 4,1. Slušajući komentare onih koji su probali njegov gulaš s krumpirima, stekao se dojam kako će ocjena biti puno veća, ipak, rezultat ocjenjivanja je pokazao kako su Franine najave o sigurnom ulasku u završnicu bile račun bez krčmara. Bez obzira na to ostaje tvrdnja većine da je Frane pripremio vrlo dobro jelo, a o tome su svjedočili i prazni, čak i pomazani, tanjuri.
Dragan je crnim rižotom započeo kužinavanje ekipe Briškula, a članovi Lučice uživaju u minulom radu očekujući konačan ishod. Kao i uvijek do sad atmosfera je bila kakva se samo poželjeti može, a prave nas fešte tek očekuju. Šesti je marendin pokazao koliko je dobro cijela zamisao prihvaćena, a tko će biti drugi kuhar u završnici vidjet ćemo uskoro
Rudo Vekić skuhao je dropčić, dobio najvišu ocjenu do sada, 4,75, postao pobjednikom svoje ekipe i izborio završnicu! U atmosferi koja će se dugo pamtiti i o kojoj će se dugo pričati, svi natjecatelji, ali i brojni gosti te prijatelji Marendina nadmašili su sami sebe, no o tome nešto kasnije. Nastupom Rude Vekića, posljednjeg natjecatelja ekipe Lučica, amatersko kulinarsko natjecanje Marendin 2009. dobilo je prvog finalistu i stiglo do polovice puta prema završnici, a sada nastupa ekipa Briškula.
Marendin ide dalja i ako je suditi po posljednjem, ali i odjecima prethodnih, sve bolje i bolje. Svemir Beus preuzeo je vodstvo u ekipi Lučica, a posljednji natjecatelj ekipe Rudo Vekić pripremom dropčića ima tešku zadaću dostizanja visoke ocjene za cripnju
Trećim kužinavanjem na Marendinu 2009. približili smo se završnici predstavljanja kulinarskih vještina natjecatelja ekipe Lučica. Nakon Begova rižota i jučerašnje Svemirove cripnje, Rudo Vekić nastupit će sa dropčićima i tada ćemo znati tko je prvi finalist ovog malog natjecanja. Slijedi predstavljanje i kužinavanje koje će nam ponuditi natjecatelji ekipe Briškula, a poznavajući ih, u dobru zabavu i spizu uopće ne treba sumnjati.
Drugo po redu događanje makarskog Marendina održano 17. veljače ponudilo je zaista sjajne tripice Damira Grabnera, ali i nezaboravnu atmosferu prepunu pjesme i veselja. Konoba Kalalarga na trenutke je bila pretijesna za sve koji su se htjeli pridružiti makarskim kuharima amaterima čije je kulinarsko umijeće na visokoj razini
Velimir Leško Vele svojom je venecijanom “probio led” i na najbolji mogući način otvorio prvo amatersko natjecanje u kužinavanju Marendin 2009. Teško je kazati što je bilo bolje 9. veljače u konobi Kalalarga, spiza ili atmosfera što su je stvorili sami natjecatelji i brojni gosti. Prvo kužinavanje u potpunosti je opravdalo očekivanja organizatora i sponzora, ali i samih natjecatelja kojima zaista treba čestitati na fešti koju su nam priredili. Netko je kazao:- To je to. To je ono naše, naša dalmatinska spiza i pisma, ono što nam sve češće i više nedostaje. 
