Nakon dva mjeseca kužinavanja, u konobama Kalalarga, Buža i Bukara, Marendin 2010. stigao je do same završnice održane u subotu u restoranu Parangal makarskog hotela Osejava. Veliki prijelazni pehar, rad Smelog Botice, pripao je Joki Talaji, a samo događanje, popraćeno već poznatim marendinskim glazbarima, i ovoga puta potvrdilo je Marendin 2010. kao jednu od najpopularnijih i najkvalitetnijih manifestacija na Makarskom primorju
Prošlo je dva mjeseca, šesnaest divnih večeri druženja, spize i pisme. Preostaje samo saznati tko će prvi zaslužiti veliki prijelazni pehar, rad Smelog Botice, Marendina i steći titulu Najmarendina 2010. Finale će biti održano u subotu 24. travnja u hotelu Osejava s početkom u 10,30
Skoro je neprimjetno prošla činjenica, vrlo važna za naš Makarski marendin, da su prijatelji, poštovatelji i natjecatelji bili u velikoj mjeri, naročito ove godine, ljudi koji izvorno nisu Makarani. Tako smo među natjecateljima, do sada, imali pripadnike skoro svih mjesta Makarskog primorja kao i dobrog dijela Zabiokovlja, a u utorak je nastupio i jedan pravi Igranac, naš časni Ante Cvitanović. Posebnost je u tome što je za kuhanje izabrao jedno tipično uzmorsko, starovinsko jelo, sušeni ugor na bilo na igarski način. U okusu su se osjetili svi oni starinski morski i zabiokovski gušti i to primjerenog intenziteta. Bez daljnjega ukusno i lišeno, na televiziji često viđene, suvišne, kulinarske filozofije. Moja ocjena od 4,65 pokazuje da znam cijeniti taj pristup u izboru jela, koje nam je u konačnici predstavljeno na tanjuru, te sav trud uložen u njegovu pripremu
Ivo Talaja je pripremio venecijanu potpuno u skladu s pravilima Marendina, ali i prema svim uzancama kuharske struke. Bez uporabe umjetnih začina ili pojačivača okusa Talaja je postigao vrhunski rezultat, a posebno me iznenadila predanost i sistematičnost tijekom rada. Kada to kažem, mislim na iskuhavanje telećih kostiju kako bi dobio pravi temeljac, a u nastavku Ivan je pripravio i juhu od domaće kokoši prpavice, koja je pak bila temeljem za kuhanje palente. Moja ocjena od 4,8 može se na prvi pogled činiti previsokom, ali u potpunosti je zaslužena. Iskoristit ću prigodu parafraziranja svoga kolege, barbe Brace Bušelića, koji običava kazati: Ne budite mu prestrogi suci. Možda sam tu rečenicu previše puta čuo, ali u svakom slučaju čini mi se više nego primjerenom - kazao je profesor kuharstva Ivan Perić koji je po prvi put sudio zamijenivši odsutnoga Nikšu Ivičevića Bukaru.
Još jednom se pokazalo koliko amateri mogu iznenaditi znanjem, voljom, upornošću i ljubavlju prema kuharstvu. Lijepi miris janjetine s bižima ćutio se već na Kačićevu trgu kod ljekarne, nepogrješivo pokazujući put prema konobi Buža. Suvereno ponašanje Mate Talaje u kuhinji, uz ljubaznu pomoć Bužinih profesionalaca, urodio je odličnim rezultatom i zato smatram da je moja ocjena od 4,70 u potpunosti zaslužena. Bravo, Mate! Bravo, majstore!- kazao je Braco koji je i ovoga puta zamijenio odsutnoga Nikšu Ivičevića Bukaru.
Nikša Ivičević Bukara: - Nisam imao naočale za čitanje, pa sam isprva pročitao krivu ocjenu. Malo je trebalo da dođe do neregularnog zbroja, ali Vedranino oko sokolovo, koja je stajala pokraj mene, na vrijeme je ispravilo ovu nenamjernu pogrešku. Što se njenog jela tiče, svakako treba naglasiti kako je riječ o izuzetno zanimljivoj i zahtjevnoj pripremi. Sve je ipak prošlo u najboljem redu, a Vedrana se pokazala kao vrsna kuharica. Zbog svega toga moja je ocjena za njenu škrpunadu 4,75.
Elvis Vranješ je pripremio crni rižot od sipica na način koji bi se mogao nazvati Nije priša. Sve je bilo u skladu s propisima Marendina, a osobno sam uočio mali nedostatak ribanoga sira te nešto jaču prisutnost papra što je jelu dalo na pikantnosti. Ipak Elvis se doista trudio te pripremio vrlo ukusan obrok za koji mu dajem ocjenu od 4,6 baš kao što su odlučili i revijalni suci.
I tako, dočekali smo i prvu damu na našem Marendinu, vrijednu i, pokazalo se, vrlo uspješnu natjecateljicu, našu dragu gospođu Kseniju. Njezini prijatelji nazvali su je princezom, a svojim ponašanjem Ksenija je to i opravdala. Svakako, jelo koje je ona pripremala spada u, za jednu fetivu Zagrepčanku, vjerojatno potpunu novost. Tu činjenicu sam, kao i ukupni dojam kvalitete pripremljenoga te uloženi trud, uzeo u obzir prilikom ocjenjivanja (4,7). Blagost u ponašanju, blagost u okusu, svakako pokazuju da je tomu kumovala jedna dama, a to nas (kao muško društvo) posebno veseli
Četvrtu večer Marendina u konobi Kalalarga najjednostavnije je opisati u nekoliko riječi - lipo nam je bilo! Naš dragi prijatelj, glazbenik Igor Gojak Biza ovoga nam se puta otkrio i kao vrhunski kuhar. Pašticada je bila za prste polizat, a tome su vjerojatno pridonijeli i velobrdski korijeni. Atmosfera! Ljepota ugođaja začinjena ugodnim akordima, izborom pjesama i nadasve ozarenim licima brojnih prijatelja i posjetitelja...Trebalo je biti tamo i to doživjeti a, što je najvažnije, to se ponavlja iz tjedna u tjedan. Konačno mislim da je iz svega ovoga potpuno razumljivo zašto je moja ocjena za Igorovu pašticadu visokih 4,7 bodova. Hvala za ovu večer, očekujemo nastavak.
Sudac ovoga marendina u Buži je bio Ante Braco Bušelić zamijenivši Nikšu Ivičevića Bukaru koji je u to vrijeme bio u Istanbulu na velikom međunarodnom gastro natjecanju. - Bilo je odlično! Geslo je koje je na ovom marendinu u Buži najčešće zvonilo. Uvijek sam najsretniji kada me netko od ljudi, koje prije toga nisam poznavao, ovako ugodno iznenadi. Mili ne samo da me je ugodno iznenadio, nego me, svojim brujetom od hobotnice na neretvanski način, oduševio. Bila je to divota izgleda i punine okusa, u svakom pogledu vrhunska hrana. Zbog toga i ovako visoka moja ocjena, 4,8 bodova, i dabogda se ponovilo.
Marendin 2010. 
Nakon dva mjeseca kužinavanja, u konobama Kalalarga, Buža i Bukara, Marendin 2010. stigao je do same završnice održane u subotu u restoranu Parangal makarskog hotela Osejava. Veliki prijelazni pehar, rad Smelog Botice, pripao je Joki Talaji, a samo događanje, popraćeno već poznatim marendinskim glazbarima, i ovoga puta potvrdilo je Marendin 2010. kao jednu od najpopularnijih i najkvalitetnijih manifestacija na Makarskom primorju
Prošlo je dva mjeseca, šesnaest divnih večeri druženja, spize i pisme. Preostaje samo saznati tko će prvi zaslužiti veliki prijelazni pehar, rad Smelog Botice, Marendina i steći titulu Najmarendina 2010. Finale će biti održano u subotu 24. travnja u hotelu Osejava s početkom u 10,30
Skoro je neprimjetno prošla činjenica, vrlo važna za naš Makarski marendin, da su prijatelji, poštovatelji i natjecatelji bili u velikoj mjeri, naročito ove godine, ljudi koji izvorno nisu Makarani. Tako smo među natjecateljima, do sada, imali pripadnike skoro svih mjesta Makarskog primorja kao i dobrog dijela Zabiokovlja, a u utorak je nastupio i jedan pravi Igranac, naš časni Ante Cvitanović. Posebnost je u tome što je za kuhanje izabrao jedno tipično uzmorsko, starovinsko jelo, sušeni ugor na bilo na igarski način. U okusu su se osjetili svi oni starinski morski i zabiokovski gušti i to primjerenog intenziteta. Bez daljnjega ukusno i lišeno, na televiziji često viđene, suvišne, kulinarske filozofije. Moja ocjena od 4,65 pokazuje da znam cijeniti taj pristup u izboru jela, koje nam je u konačnici predstavljeno na tanjuru, te sav trud uložen u njegovu pripremu
Ivo Talaja je pripremio venecijanu potpuno u skladu s pravilima Marendina, ali i prema svim uzancama kuharske struke. Bez uporabe umjetnih začina ili pojačivača okusa Talaja je postigao vrhunski rezultat, a posebno me iznenadila predanost i sistematičnost tijekom rada. Kada to kažem, mislim na iskuhavanje telećih kostiju kako bi dobio pravi temeljac, a u nastavku Ivan je pripravio i juhu od domaće kokoši prpavice, koja je pak bila temeljem za kuhanje palente. Moja ocjena od 4,8 može se na prvi pogled činiti previsokom, ali u potpunosti je zaslužena. Iskoristit ću prigodu parafraziranja svoga kolege, barbe Brace Bušelića, koji običava kazati: Ne budite mu prestrogi suci. Možda sam tu rečenicu previše puta čuo, ali u svakom slučaju čini mi se više nego primjerenom - kazao je profesor kuharstva Ivan Perić koji je po prvi put sudio zamijenivši odsutnoga Nikšu Ivičevića Bukaru.
Još jednom se pokazalo koliko amateri mogu iznenaditi znanjem, voljom, upornošću i ljubavlju prema kuharstvu. Lijepi miris janjetine s bižima ćutio se već na Kačićevu trgu kod ljekarne, nepogrješivo pokazujući put prema konobi Buža. Suvereno ponašanje Mate Talaje u kuhinji, uz ljubaznu pomoć Bužinih profesionalaca, urodio je odličnim rezultatom i zato smatram da je moja ocjena od 4,70 u potpunosti zaslužena. Bravo, Mate! Bravo, majstore!- kazao je Braco koji je i ovoga puta zamijenio odsutnoga Nikšu Ivičevića Bukaru.
Nikša Ivičević Bukara: - Nisam imao naočale za čitanje, pa sam isprva pročitao krivu ocjenu. Malo je trebalo da dođe do neregularnog zbroja, ali Vedranino oko sokolovo, koja je stajala pokraj mene, na vrijeme je ispravilo ovu nenamjernu pogrešku. Što se njenog jela tiče, svakako treba naglasiti kako je riječ o izuzetno zanimljivoj i zahtjevnoj pripremi. Sve je ipak prošlo u najboljem redu, a Vedrana se pokazala kao vrsna kuharica. Zbog svega toga moja je ocjena za njenu škrpunadu 4,75.
Elvis Vranješ je pripremio crni rižot od sipica na način koji bi se mogao nazvati Nije priša. Sve je bilo u skladu s propisima Marendina, a osobno sam uočio mali nedostatak ribanoga sira te nešto jaču prisutnost papra što je jelu dalo na pikantnosti. Ipak Elvis se doista trudio te pripremio vrlo ukusan obrok za koji mu dajem ocjenu od 4,6 baš kao što su odlučili i revijalni suci.
I tako, dočekali smo i prvu damu na našem Marendinu, vrijednu i, pokazalo se, vrlo uspješnu natjecateljicu, našu dragu gospođu Kseniju. Njezini prijatelji nazvali su je princezom, a svojim ponašanjem Ksenija je to i opravdala. Svakako, jelo koje je ona pripremala spada u, za jednu fetivu Zagrepčanku, vjerojatno potpunu novost. Tu činjenicu sam, kao i ukupni dojam kvalitete pripremljenoga te uloženi trud, uzeo u obzir prilikom ocjenjivanja (4,7). Blagost u ponašanju, blagost u okusu, svakako pokazuju da je tomu kumovala jedna dama, a to nas (kao muško društvo) posebno veseli 
Četvrtu večer Marendina u konobi Kalalarga najjednostavnije je opisati u nekoliko riječi - lipo nam je bilo! Naš dragi prijatelj, glazbenik Igor Gojak Biza ovoga nam se puta otkrio i kao vrhunski kuhar. Pašticada je bila za prste polizat, a tome su vjerojatno pridonijeli i velobrdski korijeni. Atmosfera! Ljepota ugođaja začinjena ugodnim akordima, izborom pjesama i nadasve ozarenim licima brojnih prijatelja i posjetitelja...Trebalo je biti tamo i to doživjeti a, što je najvažnije, to se ponavlja iz tjedna u tjedan. Konačno mislim da je iz svega ovoga potpuno razumljivo zašto je moja ocjena za Igorovu pašticadu visokih 4,7 bodova. Hvala za ovu večer, očekujemo nastavak.
Sudac ovoga marendina u Buži je bio Ante Braco Bušelić zamijenivši Nikšu Ivičevića Bukaru koji je u to vrijeme bio u Istanbulu na velikom međunarodnom gastro natjecanju. - Bilo je odlično! Geslo je koje je na ovom marendinu u Buži najčešće zvonilo. Uvijek sam najsretniji kada me netko od ljudi, koje prije toga nisam poznavao, ovako ugodno iznenadi. Mili ne samo da me je ugodno iznenadio, nego me, svojim brujetom od hobotnice na neretvanski način, oduševio. Bila je to divota izgleda i punine okusa, u svakom pogledu vrhunska hrana. Zbog toga i ovako visoka moja ocjena, 4,8 bodova, i dabogda se ponovilo.
