Makarska mora biti ponosna što je 18 dana bila domaćin najboljoj hrvatskoj sportskoj vrsti u povijesti pa ima pravo “prisvojiti” djelić sreće rukometaša koji su kao najmlađi na EP-u postigli puno više od realnih očekivanja

Hrvatska je osvojila 2. mjesto i srebrnu medalju ! Ponosni smo sigurno svi skupa, rukometaši koji su se izborili za veliko finale s Francuskom svakako najviše, makar uvijek ostaje žal za onim posljednjim korakom nakon kojeg samo jedan može završiti prvi na cilju. Opet je to bila Francuska čija je niska impresivna(u tri godine tri zlata - OI, SP, EP) i kojima kapa do poda.

Makar se činilo svima, koji su vidjeli veliko finale, da nikad nismo bili bliže pobjedi. Pogotovo nakon impresivnog prvog poluvremena, točnije 28 minuta u kojih su nam Karabatić i društvo zabili samo 9 golova. Ali, nekoliko minuta dekoncentracije i iskustvo je prevagnulo, Francuzi su sve do kraja kontrolirali i odnijeli zlato u bečkoj areni koja je bila obojana hrvatskim bojama. Na čast i ponos svim našim ljudima koji su protekla dva tjedna bodrili kauboje...

A sve je počelo u Makarskoj, na najvažnijem dijelu priprema. Punih 20 dana Červar i suradnici smišljali su plan kako s osjetno pomlađenom repkom otići što dalje, pripremiti je za nove izazove nakon Austrije, SP u Švedskoj iduće godine, EP u Srbiji na početku 2012. i Olimpijskih igara u Londonu iste godine. Nije bilo rezultatskog imperativa u Austriji ali, kao nacija smo nezajažljivi, uvijek gladni pobjeda, ne priznajemo ništa osim zlata. Bilo je to u glavama naših sportskih idola sigurno stoga su i obećavali bitku do posljednje kapi krvi pa što bude. I da nije bilo pehova u finišu inače idiličnih makarskih priprema, ozljeda udarnih igli Lackovića i Valčića, možda bi sve drugačije završilo. Ali, odgovor nikad nećemo dobiti.

- Sjajno smo se osjećali u Makarskoj, hvala svim domaćinima, Gradu, ljudima u dvorani, u hotelu Osejava, sve što smo planirali smo ostvarili. Svima njima i našim uvijek vjernim navijačima stoga možemo obećati da nećemo razočarati, najprije pristupom svakoj utakmici - zborio je Lino neposredno prije odlaska na EP.

I sva obećanja su ne ispunili, nego i puno više od toga. Igrali bi i lošije (Ukrajina, Austrija), ali nikada nisu bili bez borbe i želje, ali i pokazali da je trening obrane u Makarskoj dao novu dimenziju 6-0 postavi s mladim Gojunom, da je svakodnevni dodatni trening Šole s vratarima podigao Alilovića u nebesa, da mladi Štrlek, Kopljar, Musa...imaju puno povjerenje Balića, Valčića, Vorija...

Komentirajte članak   Ime   E-mail Dostupni znakovi: 600 Enter what you see:

Nema komentara