EU tjera u red - novi zakon o vlasništvu obavezuje upravitelje stambenog gospodarstva da u roku 3 godine uknjiži stanove. Kada neće društvo, hoće građanin: Milan Raič predao dokumentaciju za uknjižbu stanova u najvećoj makarskoj zgradi

Stupanjem 1. veljače na snagu novog zakona, po kojemu će se stanovi u stambenim zgradama morati etažirati i uknjižiti kroz naredne tri godine, u Makarskoj je obavljen prvi ozbiljniji razgovori između Grada, Stambenog gospodarstva, na koje poduzeće je zakon stavio obvezu provedbe uknjižbe etažnog vlasništva, i Općinskog suda. Rješenje nije na vidiku, međutim jedno je sigurno : čarobnog štapića za jednostavnu, brzu i besplatnu uknjižbu stanova nema. Svaka je zgrada slučaj za sebe, a papirologiju će morati rješavati stanari, odnosno predstavnik zgrade! Od nadležnih se mora tražiti susretljivost u prikupljanju opsežne dokumentacije. I jasno, kasnije ispomoć u Zemljišniku za provođenje uknjižbe preko 2000 neuknjiženih stanova. Teško da će se posao završiti za 3 godine, ali neka barem počne.

Najveća zgrada sa 134 stana na Gorinki u Ul. kipara Meštrovića prva bi se trebala knjižiti. Zahtjev s prikupljenom dokumentacijom predan je sudskom Zemljišniku u kolovozu, samo odgovora još nema. Predstavnik zgrade Milan Raič punih 6 mjeseci je intenzivno radio na prikupljanju papira te angažirao odvjetnika i geodeta. Ostaje otvoren za pomoć svim predstavnicima zgrada da im savjetom pomogne otkuda krenuti.

-Nakon 15 godina od predaje zahtjeva za uknjižbu stana stigla mi je odbijenica makarskog Općinskog suda. To, i još neke okolnosti ponukale su me da se s problemom uhvatim u koštac. Provjerio sam, na sudu je naša stambena zgrada, a tako sve redom, uknjižena kao polje na desetke bivših vlasnika. Ali po jugoslavenskom zakonu, kao i sada po hrvatskom, da bi netko mogao graditi, mora imati građevinsku dozvolu. Rješenje o građevinskoj dozvoli mora postojati u arhivu Ureda za urbanizam. To je temeljni dokument sa naznačenim mnogim važnim podacima. Uvjet za dobivanje građevinske dozvole je dokaz o vlasništvu zemljišta. Tim slijedom treba tražiti kod imovinsko pravne službe rješenje o izuzimanju zemlje, kako se prema zakonima bivše države radilo. U Katastru treba postojati prijavni list iz kojega se vidi kako se formirala čestica za stambenu zgradu. Prijavni list morao je biti proslijeđen na sud, samo što u Jugoslaviji društvene zgrade nisu knjižene. Imam požurnicu imovinsko pravne službe Zemljišniku iz 1976.g. za uknjižbu zemljišta na Građevinsko poduzeće, investitora naše zgrade. Angažirali smo geodeta da izradi promjene na zemljištu, upiše stvarno stanje zgrade i stanova. Sve to brdo prikupljenih papira sam polovicom kolovoza predao Zemljišniku. Hoćemo li čekati 15 godina povratnu informaciju, ne znam, nadam se da će pritisci Europske unije za sređivanja stanja u sudovima rezultirati boljim odnosno bržim učinkom - ukratko je opisao proceduru Milan Raič. Stanari će dijeliti troškove odvjetničkog i geodetskog ureda.

Koliku nebrigu za ogromnu imovinu, vrijednu od 200 do 300 milijuna eura (!) bez vlasništva, su iskazale državne dovoljno govori podatak da je općinski sud uredno zaprimao 1500 zahtjeva za knjiženje stanova, država je ubrala taksu, a obaveza otvaranja takozvane knjige položenih ugovora, kojom bi se omogućilo upisivanje stanova u zemljišne knjige bez ove mučne procedure, nije izvršeno. Za to nitko nije odgovarao. Nekadašnji SIZ stambeno komunalni, čiji je pravni sljednik bio kasnije preimenovani Stambeni fond do 1997. kada je Grad osnovao novo trgovačko poduzeće Stambeno komunalno gospodarstvo, također sa sebe skida svu odgovornost. Čak i s uknjižbom zgrada koje je ono gradilo.

Bivši gradonačelnik Siniša Srzić je u svom izbornom programu bio zacrtao uknjižbu stanova. Međutim do danas, 20 godina od prelaska na kapitalizam u kojemu je privatno vlasništvo osnova funkcioniranja, nitko se nije udostojao sazvati skup građana, kako bi im se objasnilo da ih čeka mukotrpan put prikupljanja arhivske dokumentacije. Nije ih se uputilo ni u koje urede, niti se arhiva za ove slučajeve pripremila. Zašto?

Najoštećeniji su svakako oni koji su stanove kupovali vlastitim novcem u bivšoj državi i koji nisu za 15 -ak tisuća maraka dobili vrijednost od danas preko 100 tisuća eura. Od prodaje stanova sa stanarskim pravom država je uzela 55 posto novca, a ostatak je ostao lokalnoj samoupravi. Budući je Grad pravni sljednik SIZ-a stambeno komunalnog, trebao je davno inzistirati na zaštiti građana.

Komentirajte članak   Ime   E-mail Dostupni znakovi: 600 Enter what you see:

Nema komentara