Akademik Adolf Dragičević ( rođ. 7. kolovoza 1924.) pokopan je u četvrtak u svom rodnom Zaostrogu uz vjerski obred na groblju uz crkvu sv. Marije Franjevačkog samostana. Ispratili su ga sinovi Tonči i Dražen, snahe i unuk Ado, narod Makarskog primorja te mnogi prijatelji. Misu zadušnicu predvodio je fra Gabrijel Jurišić uz zaostroškog župnika i gvardijana fra Ivicu Omažića, don Jozu Ćorića i fra Petra Rastovčića, gvardijana u Živogošću
U homiliji fra Gabrijel je kazao o akademiku Dragičeviću da je bio čovjek koji je propitivao istinu i dobro te bio prijatelj fratrima i svećenicima. Bio je vizionar kršćanskog svjetonazora, tražio je dobrotu i istinu. Autoritetom vrhunskog intelektualca zalagao se za svoj kraj, za obnovu zaostroške crkve nakon potresa, za očuvanje bogate samostanske povijesti. Sudjelovao je i inicirao obilježavanje značajnih obljetnica i znanstvenih skupova. O njegovim dobrim djelima za pomoć ljudima u olovnim vremenima osvrnuo se don Joze Ćorić. Ispred HAZU od pokojnika Dragičevića oprostio se akademik Tomislav Raukar, zatim Mladen Vedriš ističući kako je uvijek znao izabrati pravu stranu i 41., i 72. i 90. godine jer je bio istinski domoljub. Ispred Pravnog fakulteta u Splitu od prijatelja se oprostio akademik Davorin Rudolf s izrazitim poštovanjem prema čovjeku koji je imao "treće oko", koji je hrvatsku zemlju u svim razdobljima volio.
Akademik Adolf Dragičević umro je u svojoj Vili Danica u snu, 22. srpnja, vrlo brzo nakon svoje supruge Danice, Zaostrožanke rođ. Matutinović, koju je u istu grobnicu pokopao 27. veljače ove godine. Radio je do zadnjega dana i upravo pisao posljednje, dvanaesto poglavlje svoje knjige "Informacionalizam, sastavljanje rastavljenog univerzuma". Posvetio je svojoj supruzi Danici koja počiva u blizini njihove vile, na groblju zaostroškoga Franjevačkog samostana. Pored nje su ga pokopali u četvrtak poslijepodne.